Iva Kolega napisala roman inspiriran zadarskim zločinom: Svi se prave da ništa ne vide

Iris je kućanica i majka troje djece, u obitelji koja je nesretna kao i ostale nesretne obitelji na svoj način. Njezina starija kći rodila je u četvrtom srednje, odselila s dečkom u Hamburg i gotovo prekinula svaki kontakt s obitelji. Mlađa Julija školuje se u drugom gradu, a u obiteljski dom dolazi samo kad mora. Glava obitelji, Saša, u vječitom je stresu zbog posla, a utjehu nalazi u alkoholu i ljubavnicama. Iris je okupirana brigom o trećem djetetu, desetogodišnjem Luki i čitanjem crne kronike. Kad pročita vijesti o jednom, a potom i drugom silovanju,koja su se dogodila u njezinom gradu, Iris počinje sumnjati u svojeg muža u to vrijeme nije bio kod kuće, a vratio se krvave odjeće i s ogrebotinama. Je li njezin Saša monstrum o kojem bruji cijeli grad? Izluđena strepnjom, Iris iščekuje sljedeće silovanje, a život joj se pretvara u pakao. Konačno otkriće strašnije je od svega što je mogla zamisliti...

Domaća kritika ovako predstavlja roman „Sjeme tame", šokantni psihološki triler inspiriran stvarnim događajem, koji je još prošle godine predstavljen na 63. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, pod imenom Seme mraka, da bi ove godine doživio hrvatsko izdanje. Ono što će najviše iznenaditi zadarsku javnost je podatak da se radi o zadarskoj autorici Ivi Kolegi, koja živi i piše u Zadru, a roman je inspiriran događajem koji se dogodio baš u Zadru. Unatoč tome, poznatija je izvan hrvatskih granica nego u svome gradu.

- Rođena sam 1978. u Zadru gdje sam pohađala nekadašnju Osnovnu školu „Veljko Vlahović", kasnije preimenovanu u Osnovnu školu „Šime Budinić". Završila sam Ekonomsko-birotehničku i trgovačku školu u Zadru te Ekonomski fakultet u Rijeci. Iako se u mom formalnom obrazovanju na prvi pogled ističe ekonomija, činjenica je da sam od osnovne škole obožavala knjige i čitanje. Dječje knjige bile su mi tada uzbudljive kao romani koje čitam danas. Obožavala sam Agathu Christe, Mariju Jurić Zagorku, Sidneya Sheldona... Hrvatski mi je uvijek bio omiljeni predmet, a lektira užitak.Tada nisam imala kompjuter, ali sam imala ustrajnost i pisaću mašinu na kojoj sam krajem osmog razreda napisala dva kraća romana. Još ih čuvam. Nakon toga sam molila mamu da ih odnese jednom poznatom hrvatskom novinaru i piscu. On mi je odgovorio lijepim pismom koje također još čuvam. Očekivano, rečeno mi je da imam talent, ali da me čeka još mnogo truda na putu do književne prepoznatljivosti.

U svakom slučaju, drago mi je što sam još od malih nogu znala da želim napisati barem jednu knjigu. Štoviše, da nisam pokušala, to bi bila jedina stvar koju ne bih prežalila, kaže Iva.

Prije ovog romana objavila je „Ljubavnu glad", psihološko-erotski triler o piscu Dominiku koji nakon razvoda ulazi u brojne ljubavne avanture dok ne upozna Vivian za koju pomisli da je njegova srodna duša. Na kraju se pokazuje ono što svi znamo, a opet mnogi često ponavljaju istu grešku: druga osoba i seksualne avanture ne mogu ispuniti emocionalnu rupu i prazninu u osobi, a idealizacija partnera je pogrešna i uvijek kad ̵ tad dovede do razočaranja.

- Priča sa „Sjemenom tame" krenula je od čitanja jednog novinskog članka prije nekoliko godina koji mi se učinio zanimljivim toliko da sam odmah pomislila kako bi se od toga dao napisati dobar roman - bio je to klik na prvu. Ali tada nisam imala u glavi niti likove niti koncept priče. Nakon što se baš u Zadru dogodilo nešto vezano za tematiku članka, krenula sam pisati u jesen 2017. i nakon nekoliko mjeseci imala sam prvu verziju romana. Moj pokretač bila je činjenica da se sve događa blizu mene i uz pratnju medija. Ne mogu reći o kojem se točno događaju radi da ne otkrijem previše, ali vjerujem da će ̵ pogotovo Zadrani ̵ znati čime sam bila inspirirana, iako sam priču još izmijenila. Jasno je da je događaj mučan i mračan, uostalom sam naslov knjige je „Sjeme tame" u izdanju Fokusa odnosno „Seme mraka" u izdanju Lagune koja je prva i objavila knjigu. „Seme mraka" je predstavljeno prošle godine na 63. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga. To je bilo ostvarenje mojih snova.

Što Vas je vodilo kroz tu priču, da ju iznesete do kraja? Kako se po Vama naša lokalna okolina nosi s ovakvim pojavama?

- Htjela sam prikazati kako se stvari koje su nam odbojne i strašne događaju sviđalo se to nama ili ne, i to češće nego mislimo ili želimo vjerovati. O tome bi imali što reći stručnjaci kao i o reakcijama samih čitatelja na moju knjigu. Sve sam htjela prikazati bez uljepšavanja, i odatle proizlazi taj hladniji ton knjige. Također sam htjela da priča i likovi budu zanimljivi sami po sebi. Lokalna okolina, a i šira okolina se loše nosi s bitnim i teškim problemima. Obično se ponaša na način „pusti me da ne vidim i ne čujem" ili se javlja tek naknadno, kada je šteta već učinjena, uz komentar „Pa da, bilo mi je nešto čudno". Naši ljudi vole se baviti trivijalnostima, skloni su zakopati glavu u pijesak i okupirati se beznačajnim stvarima i raspravama od kojih neke traju već desetljećima. Ukratko ̵ lakše je mlatiti praznu slamu nego se suočiti s bolnom i neprihvatljivom istinom i bitnim temama i poduzeti nešto, a tema u mojoj knjizi je, bez pretjerivanja, jedna od najvažnijih.

Roman je preveden i na srpski jezik, čak je imao i promociju u susjednoj državi. Do sada nije predstavljen domaćoj javnosti?

- Moj književni put nakon izdavanja „Ljubavne gladi" nastavio se u Srbiji jer mi se pružila prilika da održim promociju u Bačkoj Palanci 16.12. 2016. u tamošnjoj biblioteci „Veljko Petrović", a 8.3.2017. u Gradskoj biblioteci u Novom Sadu. Promocija „Semena mraka" održana je u Beogradu 17.12.2018. Sve promocije bile su odlične i ostale su mi u krasnom sjećanju.

Kod mene je, dakle, put književnog predstavljanja stjecajem okolnosti išao malo neuobičajeno, ali tako je sve ispalo još zanimljivije. Nadam se da će hrvatske promocije biti jednako uspješne jer se „Sjeme tame" od svibnja ove godine predstavlja hrvatskoj javnosti u izdanju Fokusa. Ima već dosta recenzija i komentara. Netko je napisao da je „Seme mraka"/"Sjeme tame" „knjiga za koju treba imati dobar želudac". Reakcije su većinom pozitivne iako ima čitateljica koje nisu mogle pročitati knjigu dok su bez problema čitale one u kojima, recimo, ima i nekoliko ubojstava, ali je njihov emocionalni angažman tada bio drugačiji. Uglavnom, reakcije, što je važno, nisu ravnodušne.

Koji su Vam planovi, radite li nešto novo?

- Završavam svoj treći roman, s najkompleksnijom radnjom i s najviše likova do sada. Opet je u pitanju triler koji opisuje mračne porive u ljudima, zločina ne nedostaje. Ne mogu si pomoći, a i ne želim, barem ne još. To je moj stil, nekome je ono što pišem pregrubo, ali odlično je što danas ima mnogo izbora tako da svi mogu naći knjige po svom ukusu iako se u poplavi naslova nekad piscima teško istaknuti. Ne isključujem mogućnost posvećivanja i drugim žanrovima u budućnosti, ali sada sam usmjerena na psihološke trilere koje i najviše čitam posljednjih nekoliko godina. Ja se nadam da će sve moje tri knjige imati svoju publiku koja će prepoznati moj stil i izričaj. Zahvalna sam svima koji su me do sada čitali i 057info na ovom razgovoru.