Kao dječak mislio da knjige ne pišu ljudi nego tvornice

U sklopu programa obilježavanja 70. obljetnice rada Gradske knjižnice Zadar u petak, 4. listopada, održan je književni susret s Julijanom Matanović i Pavlom Pavličićem. Premda su oboje književnici te umirovljeni sveučilišni profesori, u Zadru su prije svega govorili o svom čitateljskom iskustvu, a zatim i dali svoje mišljenje o vječnoj muci učenika - školskoj lektiri.

Govorili su o svojim počecima čitanja, a publiku je oduševio Pavličić svojim duhovitim komentarom kako je kao dječak mislio da knjige nastaju u tvornici jer je nemoguće da pojedinac sam napiše tolike stranice. "I to kaže čovjek koji je do sada objavio 103 knjige", dodala je duhovito Matanović.

Julijana Matanović iznijela je zanimljiv prijedlog koncipiranja nastave hrvatskoga jezika za koju smatra da nije dovoljno zastupljena u školskom programu istaknuvši potrebu opismenjavanja učenika te stavljanja naglaska na regionalnost pojedinih književnika i njihovih djela kako bi se postiglo zbližavanje mladih čitatelja s djelom i autorom.

Pavličić je, u konktekstu razmišljanja o sve manjem broju čitatelja, zastupnik teze da današnji mladi ne čitaju ništa manje od mladih nekoć te da nije potrebno stvarati nove čitatelje, već se samo potruditi da se ne ubije volja onima koji već vole čitati.

Publika je na koncu saznala da Julijana Matanović još uvijek misli kako će najbolji roman tek napisati te da je pišući na društvenim mrežama pokušala nadomjestiti nedostatak pedagoškog rada sa studentima, a Pavao Pavličić zaključio je večer rekavši kako najviše čita suvremenu hrvatsku književnost o kojoj ima visoko mišljenje.