FOTO: KORONA JE POREMETILA I ODRŽAVANJE BRODOVA
Škver u Jazinama nema više atmosferu istezališta, ali je ostala tradicija
Da Zadar jednim svojim dijelom ipak živi uz more i od mora, spoznati se može u škveru s tradicijom usred Jazina.
Da Zadar jednim svojim dijelom ipak živi uz more i od mora, spoznati se može u škveru s tradicijom usred Jazina. Prije tri godine to se istezalište moderniziralo. Prešlo je pod Županijsku lučku upravu i dobilo dizalicu. Bilo je negodovanja, ali na dobro se nije teško naviknuti.
Svjedok tome je Tiho Dunatov koji je na tom poslu bio angažiran u ime SRD Zubatac, a rado ga je preuzeo i s njim je više nego zadovoljan ravnatelj ŽLU, Davor Škibola. Škver u Jazinama otvoren je prema moru iz kojeg se brodovi dižu i u njega spuštaju putem dizalice koju je kupila ŽLU. Od Škibole doznajemo kako je ideju da se zaštitni panoi oslikaju tradicijskom brodogradnjom, dao njegov najdraži profesor i ravnatelj Pomorske škole, Svetko Perković.
Škver je time ostao povijesno mjesto maritimne kulture Zadra. Uglavnom dolaze vlasnici brodica iz Jazina, uvodi nas Tiho u život škvera koji je nakon korone otvoren prije 15-ak dana. S malo zakašnjenja u njemu se radi na 10-ak brodova odjednom. Jučer je jedan bačen u more, danas je već svoje mjesto našao drugi brod. - Malo je drvenih. Ljudi za njih nemaju vremena, jer ih treba puno više održavati, ističe Tiho koji je iz istog razloga prodao obiteljsku pasaru iz 1956. godine, dugu 7 metara.
Brodovi jesu i nisu obiteljsko nasljeđe. Svoj ponos na to ne davno nam je izrazio Vito Sviličić jer je on kaže najmlađi vlasnik starog guca kojeg je od dida naslijedio. I došao ga je urediti u zadarskom škveru.
Tiho Dunatov nas podsjeća na mnoge starije "brodovlasnike" koji su prije znali dolaziti na škver ali od kada njih više nema, nema ni brige za njihove brode. Svoju "didovinu", staru 60 godine nije zapustio Marino Dunat iz Lukorana. Došao je u škver, kaže, jer je dogovorio brušenje broda s jednim koji nije došao pa na kraju mora sam to raditi. Njegov brod je drvena pasara koja mu služi za ribanje, a liti, kaže, dici za odlazak na kupanje. Imena nema.
Ali zato se oko imena jednog broda razotrkrila priča. I to stara 180 godina, pohvalio nam se Branimir Filip, jedan od dvojice Zadrana s istim imenom i prezimenom. Obitelj Filipi se doselila u Sali prije 180 godina iz Betine na Murteru gdje je kalduk bio naziv za pirku ili pergu, ribu s brojnim lokalnim imenima. Na ovaj način je potomak Filpijev sačuvao uspomenu na taj iskorijenjen naziv ribe i u samoj Betini. Tamo je Paško Filipi sa svoja tri sina udario čvrsto temelje kalafatstva o čemu postoji priča u betinskom muzeju tradicijske brodogradnje. Poveznicu Betine sa Salima i Zadrom na brodu Branimira Filipija nije pojeo ni "galeb". To je naziv tog tipa broda koji nosi neobično ime Kalduk.
- Sav je od plastike. Dug je 6.75 metara, a izrađen je u Vodičanki. Bio je to najbolji brod koji je izgrađen u bivšoj državi koja je nakon toga propala, ispričao nam je Filipi.
U nešto kasnije vrijeme zadarskog škvera vratio nas je Pavle Kostić kada je taj prostor u Jazinama bilo pravo istezalište.
- Sada je puno lakše, a tada nas je trebalo najmanje 10 da brod spustimo ili dignemo. Ali trebalo je samo viknuti: ajmo. Oni su tamo sjedili i čekali, jer poslije toga je slijedila mala fešta od porinuća uz pivo, ispričao nam je Kostić koji je imao mali složeniji zahvat na svom brodu.
Uz kućicu Zubaca, koja je praktički ured voditelja Dunatova, crnika stvara prirodni hlad. Ima joj 60-ak godina uputio nas je Tiho u eko faktore škvera u Jazinama. Svaki šaht u betonu povezan je sa separatorom otpadnih voda, čime je more u Jazinama zaštićeno od bilo kakvog eko incidenta iz osuvremenjenog škvera kojeg je početkom ovog tjedna ovjekovječio naš fotoreporter Krešimir Sorić.
| Škver Jazine |
| Foto: 057info (Krešimir Sorić) |