Vlasniku kafića uzeo 20.000 eura, obećao brzu zaradu na šećeru pa nestao

Počelo je tako što je stalni gost kafića na zadarskom Poluotoku uvjeravao vlasnika da je uspješan poslovni čovjek koji se bavi uvozom i izvozom robe preko svoje tvrtke, o čemu je svjedočila njegova sklonost čašćenja pićima. Nakon toga vlasnika je uvjerio kako može oploditi njegov novac tako što će ga svakog mjeseca, na uvozu šećera, oploditi s 8 posto zarade. Naveo ga je da u posao uloži 20.000 eura, potom mu čak i isplatio mjesečne iznose "od zarade", po 1.600 eura, ali onda zatražio i da uloži još 5.000... Kada je sa zaradom "zaškripalo", a vlasnik kafića zatražio svoj novac, odjednom je prestao dolaziti u kafić.

Tek tada vlasnik je shvatio da je prevaren te gosta prijavio policiji. Bilo je to 2004. godine, a tek nakon 17 godina Općinski sud u Zadru donio je presudu kojom je sada 63-godišnji Zadranin proglašen krivim, te mu je naloženo vlasniku kafića isplatiti 140.000 kuna. Osuđen je i na uvjetnu kaznu zatvora, koja se neće izvršiti ako u roku od sedam mjeseci podmiri dosuđeni iznos te ne nepravi neko drugo kazneno djelo.

Zadarski "poduzetnik" osuđen je 2006. godine na kaznu zatvora za isto djelo, ali ju je Županijski sud 2007. ukinuo i vratio na ponovno suđenje. U svojoj prvoj obrani, okrivljenik je tvrdio da poznaje braću koja drže lokal, da je više puta popio piće u njemu, a da je dolazio jer su tamo svraćali i neki carinici, što mu je bilo važno za posao. No kada su se oni preselili na Bulevar, više nije imao potrebe dolaziti. Nikada nije posudio novac od njih, samo ih je molio da kod svog prijatelja, šefa komisije za carinski nadzor, požuri uvoz od 6 milijuna kg pšenice, a oni su ga jednog dana napali na vratima kuće i iznuđivali ga, pretpostavlja jer tom cariniku nije dao nikakav novac za uslugu.

Prevareni ugostitelj svjedočio je kako se poduzetnik predstavljao kao uspješan poslovni čovjek, druželjubiva osoba, sklona čašćenju drugih, što ide u prilog navođenja na plaćanje navodnog uloga u poslovni pothvat, kao osobe koja djeluje sa unaprijed stvorenom namjerom da nekoga prevari. Okrivljeniku ide u prilog činjenica što nema nikakvog pisanog traga o primanju novca, ali je to jedina okolnost koja ide u prilog obrani. Svi iskazi govore da je ugostitelj predao okrivljeniku novac i to u svrhu poslovnog pothvata, pa i to da je naglo nestao iz kafića u kojem je očito boravio gotovo svakodnevno.

- Sud nema nikakvu dvojbu da je okrivljenik Ivan Petković postupao s prijevarnom namjerom. Dakle, s unaprijed stvorenim ciljem da nikad ne vrati oštećeniku novce. To slijedi iz načina njegovog postupanja. Stvorio je oko sebe imidž uspješnog poslovnog čovjeka, na taj način stjecao povjerenje, da bi potom počeo tražiti osobu koja bi mu dala novac radi navodnog poslovnog pothvata. Taj pothvat je nekim svjedocima djelovao naivno, ali ne oštećeniku. On je novac predao. Okrivljenikovo daljnje postupanje, isplate dijela novca ošterćeniku, da bi potom tražio natrag i više nego što je vratio, samo ukazuje da ga je dovodio u zabludu i da je oštećenik nasjedao na to. Na koncu, činjenica da je okrivljenik naglo prestao dolaziti u kafić u kojem se upoznao sa oštećenikom i njegovim bratom naprosto potvrđuje da okrivljenik nikad nije imao namjeru taj novac vratiti, obrazložio je sudac Ante Bačić.

Pri odmjeravanju kazne olakotna je bila ranija neosuđivanost u kaznenim postupcima, odmak više od 16 godina, dob i zdravstveno stanje, budući da je završetak rasprave pratio u invalidskim kolicima. Otegotne okolnosti su sam iznos od najmanje 140.000 kuna kojim je oštetio ugostitelja, činjenica da nije vratio ni najmanji dio tog novca, ali i to što je sam znatno doprinio trajanju kaznenog postupka te je zbog nedostupnosti dio vremena proveo u istražnom zatvoru.